• Naslovnica
  • Vijesti
  • Hercegovački duhan niče iz pepela, može li izrasti u profitabilnu kulturu?

Hercegovački duhan niče iz pepela, može li izrasti u profitabilnu kulturu?

Jedna od glavnih tema u Hercegovini je uzgoj i otkup smilja. Mnogi su uvjereni u to da bi smilje, od kojeg se dobiva na svjetskom tržištu traženo i cijenjeno eterično ulje, moglo postati novo hercegovačko “žuto zlato” i da bi moglo naslijediti duhan. No, duhan je u Hercegovini žilava biljka, ima tu duboke korijene, ne da se baš tako. Duhan u Hercegovini niče iz pepela, ali može li izrasti u profitabilnu kulturu? Posljednjih se godina sve više Hercegovaca vraća proizvodnji duhana, piše Večernji list BiH.

‘Hercegovačko zlato’

– Prošle sam godine posadio oko četiri tisuće strukova duhana, sorte virdžinije, i prirodnim sušenjem dobio oko pola tone lista. Oranje parcele koštalo me 100 KM, frezanje 50 KM, za sadnice iz Posavine dao sam 250 KM, za umjetno gnojivo 100 KM. Imao sam troškova oko 500 KM, a na “slobodnom tržištu” cijena “hercegovačkog zlata” kreće se oko 13 KM za kilogram. Vjerujem da će cijena rasti povećanjem cijena cigareta. Ja ću dio duhana razmijeniti za neke druge proizvode po načelu robne razmjene i to ne smatram švercom. I vino i rakija su visokotarifne robe i nitko prodaju alkohola u “kućnoj radinosti” ne smatra švercom. Policija “ganja” one koji nelegalno prodaju duhan u tonama. Ono bi najbolje bilo kad bi država jamčila otkup po nekoj pristojnoj cijeni. Mnogi u Hercegovini okrenuli bi se proizvodnji duhana i lijepo zarađivali, a država bi profitirala na posredan način – kaže Širokobriježanin koji se počeo baviti uzgojem duhana kao dodatnom djelatnošću.

Njegov susjed reče:

– Eh, kad bi država kilo “hercegovačkog zlata” otkupljivala po cijeni u visini barem deset posto od trošarina na kilogram duhana!

Kako još nema otkupnih stanica, hercegovački proizvođači duhana snalaze se kako znaju i umiju. Dugo je duhan Hercegovcima bio “žuto zlato”, a onda je njegov sjaj potamnio. Stariji se sjećaju nekadašnjih “vaga”, otkupa duhana u hercegovačkim otkupim stanicama. Proizvođači duhana na tim “vagama” često su slabo prolazili, trud bi znao biti uzaludan pa su mnogi u Hercegovini preživljavali nelegalnom prodajom izrezanog duhana, takozvane škije. Duhan je spadao pod državni monopol i kao visokotarifna roba nije se smio prodavati na slobodnom tržištu. Mnogi su riskirajući progon od žandara, milicije i sudova s ruksacima izrezanog duhana na leđima danima putovali do Bosne i Slavonije gdje bi ga nelegalno prodavali. Tegobna povijest duhana u Hercegovini ponavlja se na tragikomičan način. Hercegovini je duhan stoljećima značio spas jer na sušnim, kraškim hercegovačkim područjima uzgoj duhana dugo je bio jedina i jedva profitabilna poljoprivredna kultura.