Matea Brkić: Neočekivano me ponekad život iznenadio

Očekivala sam. Ne od drugih,naprotiv od sebe. Puno više. Prebrzo je godina prošla. Neočekivano me ponekad život iznenadio. Trenutci kad sam pomislila " hej čovječe nema izlaza". Al' bilo ga je svaki put. Svaka svađa s roditeljima ili svaki ispit koji sam pala. Sve je prošlo. Svaka vrata su se otvorila kada sam najmanje očekivala. Još jedan dio knjige života zabilježen je. Neki u srcu,neki na papiru,neki zaboravljeni. Bilo je dana kad je moj smijeh dopirao do mnogih ljudi,a bilo je i onih kada sam zaspala s krunicom u ruci i suzama u očima. Od razočarenja možda?! Od lošeg dana koji je u jednom trenutku postao najgori dan u mom životu?! Ne znam. Na mnoga pitanja ni dalje ne znam odgovore. Za neke ljude i sad tražim mjesto u svom srcu. Ne pronalazim ga,jer valjda ne pripadaju tu. Nakon svega došao je i prosinac. Mjesec u kojem sve ono što je prošlo stavljamo u škrinjicu uspomena. Ali pazite dvije su tu ispred mene. Jedna za one koji pripadaju,druga za one koji ipak ne pripadaju. Sada kada je sve na svom mjestu počnimo iz početka. Bez vraćanja na ono što je bilo. Prošlost je nešto što nikada više neće ponoviti. Ali ne dopustimo da živimo u toj istoj prošlosti. Ne zaslužuje ona to. Budućnost nas nestrpljivo očekuje. Zato bez straha idemo dalje.

 

Piše: Matea Brkić / Portal Rasno

Dodaj komentar

Sigurnosni kod
Osvježi